Milica Knežević je borac, na cilj maratona stigla u kolicima

Iako se nije našla na pijedestalu Beogradskog maratona sa medaljom oko vrata, Milica Knežević (24) je za mnoge učesnike ovog takmičenja bila najveći pobjednik – u kolicima nakon 21 kilometra vožnje stigla je na cilj, a ovo je samo jedan u nizu njenih podviga.

Dirljiva fotografija nje i njenog partnera nakon teške borbe sa kilometrima podijeljena je na stotine puta preko društvenih mreža, izazvavši lavinu pozitivnih komentara i pohvala, piše Blic.rs.

Iako je bila glavna tema Beogradskog maratona, njena životna priča je potresna, ali i veličanstvena, a počela je mnogo ranije.

"Sa 15 godina doživijela sam tešku saobraćajnu nesreću u kojoj sam povrijedila vratni dio kičme i kičmenu moždinu. Bila sam paralizovana od vrata nadole i od tada se moj život drastično promijenio. Ljekari su mi davali samo jedan procenat mogućnosti da ću ikada moći da sjedim, pomjeram ruke ili noge, i tvrdili su da ću život najverovatnije provesti u postelji. Moji snovi su pali u vodu, prestala sam da idem u školu, komuniciram sa prijateljima i dugo sam tugu držala u sebi – priča Milica. 

Ubrzo se trgla, počela je puno da vježba, a išla je čak u Rusiju i Ameriku na rehabilitaciju. Uporedo je završavala srednju školu vanredno, a sve vrijeme je uz nju bio njen momak koji ju je podržavao i bio uz nju od kako je doživjela nesreću pa sve do danas.

"Sada studiram Tehnički fakultet u Zrenjaninu, softversko inženjerstvo. Puno učim i od kako sam doživjela nesreću i susrela se sa životom u postelji i u kolicima shvatila sam da je život kratak i da moramo raditi na sebi da bismo bili bolji. Moja borba izvukla me je iz kreveta i sada osim što ne mogu da hodam nemam drugih prepreka u životu. Svaki san može da se ispuni", priča Milica.

Ova hrabra devojka, sa svim desetkama u indeksu, prošle godine je sama otišla u Ameriku kako bi završila jedan semestar u Ohaju.

"Odlično sam se snašla. Iskreno, bilo me je malo strah jer sam ipak otišla sama u kolicima na drugi kraj sviketa, ali sam uspjela. Osim što sam naučila puno novih stvari, proputovala sam i cijelu istočnu Ameriku i vratila se kući puna utisaka", priča nevjerovatna devojka.

Dok je bila na studijama u Americi, jedan od profesora joj je pričao o svojim iskustvima sa polumaratona, jer ih je istrčao 10 za godinu dana, što je nju oduševilo i podstaklo da razmišlja o tome da i sama nekada učestvuje u takvoj trci. Tri dana prije Beogradskog maratona, vidjela je poziv Sportskog saveza osoba sa invaliditetom Beograda za učešće osoba sa invaliditetom i tada je, sa životnim partnerom, odlučila da pokušaju da zajedno istrče polumaraton.

"Morate da budete zaista ludi da se odlučite da istrčite polumaraton samo tri dana prije trke. Ali imala sam jedan jedini cilj – da izguram 21 kilometar do kraja. Napolju je bilo pretoplo, a otkako sam doživjela nesreću moje tijelo se ne hladi i ne znojim se. Ipak, dečko me je tokom trke polivao vodom s vremena na vreme kako ne bih kolabirala", priča Milica dodajući da joj je najlepši osjećaj bio kada se približavala cilju i da je tek tada shvatila šta je postigla.

"Čitavo iskustvo je bilo puno pozitivne energije. Osjetila sam adrenalin i još brže sam pokretala kolica. Ne mogu da vam opišem taj osjećaj. Bolovi u mišićima, rukama i nogama su ovoga puta zaista vrijedeli, a sada pred sobom imam još jedan cilj, da u budućnosti pređem cijeli maraton, odnosno 42 kilometra", ističe Milica.

Igra i ragbi, skakala sa padobranom

Pored terapija i vježbi, Milica je uspjela da nađe vrijeme i za neke druge stvari. Isprobala je mnoge sportove i u njima se odlično snašla.

"Oprobala sam se u ronjenju, veslanju, kajaku, stonom tenisu, slikanju i izradi različitih predmeta. Znam i da plivam, da igram ragbi u kolicima, a aktivno se bavim atletikom. Ipak, najluđa stvar koju sam uradila je skok sa 3.000 metara padobranom. To je bila nagrada za moje učenje pošto sam završila prvu godinu studija sa prosjekom 10. Bilo je fantastično", kaže ona.

Izborila se za lift na fakultetu

Godinama je trajala Miličina borba da Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin” u Zrenjaninu, na kojem studira, dobije lift i prilagodi se osobama sa invaliditetom. Nakon više neispunjenih obećanja lift je nedavno postavljen.