Čiji je tata jači u Šamcu?

Načelnik opštine Šamac Đorđe Milićević, kandidat Narodnog pokreta, oduvao je kandidata SNSD-a Vedrana Đurđevića na proteklim izborima i osvojio mandat sa preko 3.300 glasova više. Izraženo u procentima, Milićević je osvojio čak 68,57 odsto, dok je Đurđević dobio samo 31,43 odsto glasova, i to zahvaljujući vrećama iz inostranstva, koje su ovu razliku smanjile za skoro deset odsto.

Piše: Andrijana Pisarević, višegodišnja novinarka i urednica

Iako ovaj rezultat nekome na prvu i ne djeluje posebno neobično, on je ipak veliko iznenađenje, jer je Milićević izbore u Šamcu prije četiri godine dobio sa samo 44 glasa razlike od Živana Kojića, koji je, najblaže rečeno, neiskusan i bez ikakvog političkog znanja i autoriteta, a koji na izborima 2020. godine nije uspio da izboksuje ni odbornički mandat. Da budemo do kraja precizni, objavljivanje kandidatura za izbore 2016. godine u ovoj maloj i nerazvijenoj opštini na sjeveru bio je povod za silne tračeve da ga je SNSD predložio samo da bi izgubio. Dakle, matematika je neumoljiva: Milićevića je na posljednjim izborima glasalo 6.158 glasača, dok je na prethodnim protiv Kojića dobio 4.589. Kojić je 2016. godine dobio 4.545 glasova, dok je na ovim skupio 313 glasova i to kao osmi po redu kandidat na listi SNSD-a.

Tu je bitno pojasniti i sljedeće: Milićević je tada pobijedio kao kandidat opozicionog NDP-a Dragana Čavića, a SNSD ovu opštinu izgubio nakon dva mandata Save Minića. Nedugo potom je Čavić promijenio politički kurs i okrenuo se vladajućoj koaliciji, ali ne i Milićević koji nije htio, kako je sam rekao, da postane papak. Moguće da je ovo pokazivanje integriteta Milićeviću donijelo poštovanje birača u lokalnoj zajednici koju je tada poveo, posebno nakon dva mandata SNSD-a koji su ovu opštinu koštali, kako se priča, koliko i poplava. Osim toga, vlada opšti stav da je načelnik po dolasku na vlast pokazao vidljiv trud da u opštini, koja je u nemilosti Vlade RS, razbije umrtvljenost i probudi je iz stanja hibernacije. Ovime je Milićević pokazao da je možda i jedini načelnik u Srba koji je u stanju osvojiti vlast bez podrške neke od parlamentarnih partija.

Na lokalnim izborima 2020. godine dočekao ga je kandidat SNSD-a prilično ozbiljnog bekgraunda, visokoobrazovani ekonomista i direktor, kojeg od djetinjstva bije glas lokalnog vunderkinda, najbolji đak i student, sin zastrašujuće uticajnih i dobrostojećih roditelja, čuvenog stečajnog upravnika Laze Đurđevića i advokatice Anđe Đurđević. Međutim, iako se tokom kampanje naslućivalo da bi Milićević mogao osvojiti drugi mandat, nikome nije palo na pamet da bi Đurđević mogao da izgubi sa tolikom razlikom.  Preciznije, Đurđević na ovim izborima osvojio samo 2.823 glasa.

Kako je izgledala kampanja dvojice kandidata? Prije svega, i jedan i drugi su je vodili u specifičnim uslovima, kao i svi ostali, pa je taj faktor zapravo i nebitan. Posmatrajući društvene mreže i medije, jasno se vidi da je Milićević svemu pristupio daleko profesionalnije i ozbiljnije, a da su SNSD, kao i njihov kandidat za načelnika u ovoj opštini bili prilično aljkavi. Dok je Milićević obilazio teren i dronovima snimao urađeno, a onda objavljivao relativno ozbiljno montirane klipove sa obraćanjima malim grupama ljudi, SNSD je dospio (opet) na tapet zbog neozbiljno napravljenih plakata, a njihov kandidat je svoju politiku zasnovao na napadima i obračunima sa protivnikom, bez ikakvog plana šta će on to donijeti ovoj opštini ako postane načelnik. Opet malo matematike: Milićević je u kampanji na Facebook stranici objavio 44 posta (ovaj broj kao da ga prati), od čega 19 video klipova aploudovanih direktno na mrežu i koji se automatski pokreću. Kao dodatak, na njegovoj stranici „Đorđe Milićević, načelnik opštine Šamac“ u izbornoj noći objavljivani su rezultati glasanja kako su stizali, što je za svaku pohvalu.

Sa druge strane, Đurđević je otvorio stranicu „Vedran Đurđević, kandidat za načelnika opštine Šamac“ samo nekoliko mjeseci prije izbora i do početka kampanje objavio je svega 13 postova uključujući cover i profilne fotke sa promjenama. Tokom kampanje objavio je 21 post, od čega jednu promjenu profilne fotografije, tri u vezi Milorada Dodika, šerovao nekoliko objava u medijima i par linkova ka mreži Youtube.  Za kandidata koji je mislio da pobijedi, ovo je zaista malo. Stranica SNSD Šamac u kampanji je objavljivala nešto svaki treći dan, s tim da je bitno istaći da su imali čak jedan video, posljednjeg dana kampanje, ali sa obraćanjem Milorada Dodika.

SNSD je zabio autogol i kroz akciju "Okupljanje za humanost", čiji naziv neodoljivo podsjeća na slogan koji je ova stranka imala za lokalne izbore ("Okupljanje za Srpsku"). Pomoć u vidu osnovnih životnih namirnica dobilo je tek nekoliko ugroženih porodica, a kako se akcija nije sprovodila nikada ranije, kod građana je dočekana kao jeftin pokušaj prikupljanja političkih bodova koji im se na kraju obio o glavu.

Vrhunac kampanje dvojice kandidata desio se 9. novembra u TV Debati na RTV Hit iz Brčkog gdje smo mogli vidjeti pravu političku debatu, kakvu ne viđamo odavno na višim i ostalom nivoima vlasti, jer je hrabrost za suočavanje političkih neistomišljenika odavno rezervisana izgleda samo za Šamac.  I Čajniče.

Dvojica kandidata uhvatila su se u koštac, Milićević je branio svoju nišu, Đurđević ga je napadao i uporno plasirao ucjenjivački koncept da "bez saradnje sa Vladom RS" nema naprijed, misleći na svoj SNSD i nastavak ignorisanja opštine ukoliko opet izgube. Sreća pa u Šamcu decenijama unazad ne radi Toplana. Milićevićeva odbrana bila je uglavnom staložena, ali je u jednom dijelu postajala i malo bahata, što nije čudno jer su provokacije samo stizale, a strpljenje daleko nadmoćnijeg kandidata već je bilo na rezervi. Đurđevićevi napadi zasnivali su se najviše na tezi ili, ako nazovemo stvari pravim imenom, ucjeni da će Šamac ostati tu gdje jeste ako ga ne dobije njegova ili neka od satelitskih stranaka vladajuće republičke koalicije. To ga je možda najviše i koštalo u ovoj kampanji, ako izuzmemo lične poroke. Vidjelo se na kraju da su Šamčani neumoljivi i ne praštaju lako. Pogotovo kada ih ucjenjuju. U jednočasovni obračun kandidata upetljala se i priča o tatama, čiji je jači i šta je koji radio, ali kako su u tom trenutku svi govorili u glas, a voditelj se borio da preuzme vođenje emisije, moramo proizvoljno procijeniti da je na kraju Đurđevićev izgubio.

Može se zaključiti da je Milićević u okviru svojih mogućnosti prepoznao ono što prija Šamčanima i to im i ponudio. Njemu u prilog ide prilično bogato političko iskustvo jer je prije načelničke, obavljao dužnost zamjenika ministra, kao direktorsku u kompaniji Vitinka. Ignorantski odnos republičke vlasti prema načelnicima koji nisu iz njihovih redova otežao mu je prvi mandat, ali on je tu pokazao borbenost, što se na kraju pokazalo kao dobitna kombinacija.

Gdje je sve pogriješio SNSD? Bolje bi bilo pitati gdje nije. Ako izuzmemo Savu Minića, jedinog načelnika iz SNSD-a koji je vladao u Šamcu, a koji je opet za te potrebe "pozajmljen i otet" od socijalista, može se reći da nemaju nijednog rođenog vođu. Okarakterisan kao "dašak vjetrića" nakon mučne, iscrpljujuće i dugotrajne vladavine SDS-a u ovom gradu, nakon poplave i brojnih problema, Minić je sa vlasti ispraćen sa negativnim komentarima i lošim ocjenama. Da parafraziramo satiričnu stranicu Šamački sindikat koju oduševljeno prati cijeli grad: "Gospodo iz SNSD-a, dočekali smo vas kao partizane 1945. godine i dan danas nam nije jasno kako ste uspjeli biti gori od SDS-a".

Ostaće pomalo nejasno da li SNSD želi da gubi izbore u ovoj opštini ili zaista u svojim redovima nemaju kandidata koji bi mogao da parira mladom i energičnom Milićeviću. Možda im jednostavno Šamac nije u vrhu prioriteta, pa prepuštaju lokalu da sam bira nekompetentne kandidate bez ideje, strategije i cilja.