Čudo u Srebrenici: Stan izgorio, ikone ostale

U požaru prije dvije godine je stan uništen, a na garavom zidu netaknute su visile ikone Jovana Krstitelja, Isusa Hrista, Majke Božje, Svetog Save i Uspenja Presvete Bogorodice

Izgorjele grede i rogovi, popadao plafon, spaljen namještaj i sve pokućstvo, svuda garež i pepeo, zgarište… Samo ikone na zidu – netaknute! Kao da stan nije ni gorio, kao da požara nije ni bilo!

– Kad smo se poslije požara vratili u stan, a sve se još dimilo, žar na sve strane, bez riječi smo ostali pred prizorom u dnevnoj sobi. Svuda okolo sve crno, sve izgorjelo, samo ikone na garavom zidu nedirnute! Stali smo pred tom slikom i suze su same krenule. Zagrlili smo se, plakali i krstili se pred ikonama i jedno smo znali – nije nas Bog ostavio, ima nade za nas, obnovićemo mi naš stan i ponovo u njemu živjeti – priča Dušan Savić (59) iz Srebrenice.

On, njegova supruga Dostana (53) i ćerka Jelena (19) u požaru ranije su ostali bez ičega. Izgorio je namještaj, pokućstvo, dokumenta… Spasli su samo ono odjeće što je bilo na njima.

– Taj trenutak, povratak u stan, i tu sliku, prizor ikona na zidu, netaknutih u svom onom garežu i pepelu, pamtiću dok sam živa, i tu radost koju smo doživjeli kad smo vidjeli da je ikona naše krsne slave Svetog Jovana Krstitelja ostala čitava, da su ikone Isusa Hrista, Majke Božje, Svetog Save, Uspenja Presvete Bogorodice takođe čitave – kaže Dušanova supruga Dostana.

Vrelina je uništila i istopila podove, padao je malter s plafona…

– Kako su ikone ostale, prosto je neobjašnjivo, mogu samo da kažem da je ovo Božje davanje, drugog objašnjenja nemam – veli Dušan.

Savićima je u Srebrenici izgoreo stan koji su kupili i u koji su se uselili nakon što su napustili svoj stan u Lukavcu kod Tuzle. Imali su i kuću na planini Ozren. U Srebrenicu su stigli sa dvije torbe i dvoje djece u rukama…

– Ima tu neke simbolike, nade, vjere… Ikone su nekim Božjim promislom ostale sačuvane, čitave, netaknute, i one nam sada daju snagu i nadu da ćemo opet uspjeti. Treći put u životu krenuli smo iznova i nema druge nego da se borimo – naglašava Dušan.