DARKO MOMIĆ: Tri scenarija i slatki grijeh

Konačno su otklonjene sve nedoumice u vezi sa imenima najozbiljnijih kandidata za predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH.

PDP je još krajem prošle godine prvi pokazao karte i objelodanio da je Jelena Trivić kandidat ove stranke za, kako su rekli, „jednu od dvije inokosne funkcije“, iako je već tada bilo jasno da će Trivićka u trku za predsjednika Srpske, a da će SDS dati zajedničkog kandidata dvije najjače opozicione stranke za prvog čovjeka Srpske u Sarajevu iliti srpskog člana Predsjedništva BiH.

SDS je, na iznenađenje neupućenih, krajem prošle sedmice za tu funkciju zvanično predložio svog lidera Mirka Šarovića, čime je opozicija dala prostor vladajućem bloku da „posloži“ svoje kandidate.

S druge strane, bilo je kristalno jasno da će lider najjače vladajuće stranke i aktuelni srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik sigurno biti kandidat vladajućeg bloka, ali do juče se spekulisalo za koju od dvije funkcije će se kandidovati. Jedni su tvrdili da će Dodik ponovo u trku za člana Predsjedništva BiH, a kao argumente su navodili da će mu ta funkcija, uzimajući u obzir zapadne sankcije pod kojima se nalazi, omogućiti izbjegavanje izolacije i više međunarodnih kontakata, ali argumenti im očigledno nisu bili opravdani.

Nakon što je u vladajućim krugovima prilično mlako, a u opozicionim na nož dočekana njegova ideja da se objedine funkcije predsjednika Srpske i člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, Dodik je odlučio da se ponovo kandiduje za predsjednika Srpske, dok će lideru SDS-a Mirku Šaroviću u trci za člana Predsjedništva na crtu aktuelna predsjednica Srpske Željka Cvijanović.

Ovakvoj odluci sigurno su doprinijela istraživanja i stav šire javnosti da Jelena Trivić slovi za ozbiljnijeg i težeg protivnika. A pošto su otklonjene sve dileme i poznata imena kandidata, hipotetički ćemo se pozabaviti pitanjima ŠTA NAS ČEKA u četiri manje ili više moguća scenarija.

Dodik predsjednik, Željka član Predsjedništva BiH:

Nakon što je Milorad Dodik kao daleko najjača politička figura iz Srpske proveo četiri godine na mjestu srpskog člana Predsjedništva BiH, a rezultat je takav da je pozicija Republike Srpske u Sarajevu i na međunarodnom planu obrnuto proporcionalna njegovom političkom kapacitetu, ne ulijeva nadu da će se ta pozicija popraviti ako Dodika zamijeni Cvijanovićka kao njegova produžena ruka.

Drugim riječima, najizgledniji scenario je da će reprezentacija Republike Srpske u Sarajevu i naredne četiri godine provesti u defanzivi, braneći se od antidejtonskog djelovanja bošnjačkih zvaničnika potpomognutih predstavnicima najmoćnijih zapadnih zemalja, lavirajući između putinizma i neutralnosti i nastojeći da poteze uskladi sa zvaničnim Beogradom koji u protekle četiri godine nije pokazao pretjerani entuzijazam za Dodikovo ponašanje u Sarajevu, ali nije ni, bar ne javno, osuđivao njegovo zalaganje za izvorni Dejton i vraćanje nadležnosti.

Na unutrašnjem planu, tj. u Republici Srpskoj, Dodik će bespogovorno voditi glavnu riječ i buduća Vlada neće značajno mijenjati politiku, osim ako uticaj na njeno formiranje ne budu imali načelnik Uprave za organizovani i teški kriminalitet MUP-a RS Mladen Marić, šef Posebnog odjeljenja za korupciju, organizovani i najteže oblike privrednog kriminala Republičkog tužilaštva Miodrag Bajić, direktor SIPA Darko Ćulum i ministar unurašnjih poslova RS Dragan Lukač kao jedini visoko pozicionirani funkcioneri iz Srpske koji su u četvrtak naveče prisustvovali obilježavanju Dana nezavisnosti SAD u američkoj ambasadi u Sarajevu.

Dodik predsjednik, Šarović član Predsjedništva BiH:

Ovaj scenario ne samo da je mogući, već i prilično izvjestan. Ko imalo poznaje Mirka Šarovića, reći će vam da ne ulazi u bitke iz kojih neće izaći kao pobjednik, pa tako treba posmatrati i njegovu grčevitu borbu da bude kandidat SDS-a za člana Predsjedništva BiH, iako ni istraživanja javnog mnjenja, ni stav javnosti nisu išli na ruku njegovim ambicijama. Zato mu na ruku ide protivkandidat, jer koliko god pokazivali ogorčenje prema njegovoj kandidaturi, opozicioni birači će ipak prije staviti X ispred njegovog, nego ispred imena Željke Cvijanović.

Drugo i mnogo ozbiljnije pitanje je zašto SNSD za tu funkciju nije kandidovao nekoga sa mnogo više izgleda za uspjeh, poput recimo Zorana Tegeltije, pogotovo zato što je Šarović svoju kandidaturu objelodanio sedam dana ranije?! Možda je previše smjelo tvrditi, ali šta ako se iza svega krije dogovor Šarović-Dodik?! Šta ako Srpsku čekaju veoma, veoma teške odluke koje ne trpe jaku opoziciju i u čijem donošenju treba da učestvuju i SDS i SNSD?! Šta ako nas čeka nešto na našu štetu što je neminovno i što će biti sprovedeno i uz našu saglasnost i bez nje?!

U takvom mogućem razvoju situacije, scenario po kojem bi SDS i SNSD poslije izbora formirali vlast na način da Šarović ima posljednju riječ u Sarajevu, a Dodik u Banjaluci, nije nimalo nerealan, pogotovo ako takav scenario podržava ili priželjkuje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. A svakako mnogo govori fotografija iz Beograda iz jula prošle godine sa posljednjeg zajedničkog okupljanja vlasti i opozicije održanog nakon odluke bivšeg visokog predstavnika u BiH Valentina Incka o nametanju izmjena KZBiH o zabrani negiranja genocida na kojoj zajedno stoje Vučić, Dodik i Šarović sa šampanjcem u rukama.

Elem, pošto preletači i ljudi bez obraza i obzira prema biračima i datoj riječi odavno vode glavnu riječ, ovakav scenario ne treba ni da iznenadi, ni da razočara. U tom slučaju, vlast će imati kapacitet ne samo da nas uvede u Nato, već i da nas ubijedi da je to za naše dobro i da je Rusija fuj.

Jelena predsjednik, Šarović član Predsjedništva BiH:

Ono šta nas čeka ako kandidati opozicije pobijede za obje inokosne funkcije nije ni blizu onoga što najavljuju iz opozicije i što priželjkuju njihovi birači. Izvjesno je samo da će se u tom slučaju vjerovatno brže formirati Savjet ministara BiH, nego Vlada Republike Srpske, jer će stranke iz Sarajeva pristati na sve zahtjeve SDS-a i PDP-a samo da što prije iz zajedničkih institucija istjeraju Milorada Dodika i SNSD.

Ne treba vjerovati da će u ovom scenariju, kao što uporno tvrde iz SNSD-a, Republika Srpska ostati bez svojih nadležnosti, ali sigurno će se pitanjima kao što su nakaradna praksa Ustavnog suda BiH i otvoreno probošnjačka diplomatska praksa, prići na jedan drugačiji način, jer onako kako je to posljednjih 16 godina radio SNSD, a to je verbalna kanonada i tlapnje o antisrpskom karakteru tog suda, nije dao nikakve rezultate.

Za razliku od Sarajeva, formiranje vlasti u Banjaluci zahtijevalo bi mnogo kompromisa, pa bi u opoziciji na kraju mogli da ostanu samo SNSD i poslanici Nebojše Vukanovića. Kako? SNSD zato što Jelena Trivić sigurno ne bi dala mandat za sastav Vlade onome ko bi joj donio potpise poslanika SNSD-a, a Vukan zato što bi teško progutao kompromise koje bi mandatar morao da napravi u skupljanju 42 potpisa, jer zbog principijelnosti ne bi htio da bude dio većine u kojoj su npr. socijalisti, Dragan Čavić ili „obrenovci“, tako da bi, iako djeluje potpuno paradoksalno, Vukan mogao da se nađe na istoj strani sa arhineprijateljima - u opoziciji.

Međutim, mnogo veći problemi bili bi pred budućim premijerom, jer bi morao da „razmontira“ vladajući aparat koji je slagan posljednjih 16 godina. Novu vlast ne čini samo novi ministri i direktori javnih preduzeća i ustanova, već i brojni funkcioneri na nižim funkcijama (pomoćnici ministara, izvršni direktori, načelnici odjeljenja i sektora itd.) koji moraju na efikasan rad da natjeraju one koji su posao dobili u posljednjih 16 godina zahvaljujući članskoj karti SNSD-a. Što će sigurno ići prilično teško.

Pored toga, novoj vlasti ogroman problem predstavljala bi činjenica što bi njen dio kao dio skupštinske većine predstavljali kadrovi i funkcioneri stranaka koje su proteklih 16 godina bili u vlasti zajedno sa SNSD-om. Čime lustracija i potpuni otklon od dosadašnjeg načina vladavine postaje misaona imenica, a na primjeru Banjaluke vidimo da tajkuni vrlo lako i efikasno promijene stranu i stanu uz vlast.

Naravno, ne treba zaboraviti ni armiju licemjera koji su proteklih 16 godina ginuli za SNSD, a koji će u skladu sa rezultatima već 2. oktobra naveče pobjednicima početi da šalju poruke tipa „nadam se da je moj glas doprinio vašoj pobjedi“. Takvi sigurno neće doprinijeti efikasnijem radu nove vlasti, već samo izazvati odioznost prema novoj vlasti kod iskrenih i dugogodišnjih opozicionih birača koji će sa gnušanjem i nevjericom gledati dojučerašnje „velike dodikovce“ kako se motaju uz skute novih vlastodržaca, iako su do juče o njima govorili najgore moguće stvari.

Jelena predsjednik, a Željka član Predsjedništva BiH: 

Jebemtisvetunedlju!!!