Lazar Kusić je po mnogima živa srbačka enciklopedija, čovjek sa vječitim osmijehom na licu. U radničkoj knjižici ovog svestranog Srpčanina mnogo zanimanja, knjižica sva ispečaćena. Bio je nastavnik matematike u slavonskom mjestu Davor, fotograf, vlasnik televizije i predsjednik Skupštine opštine u Srpcu.

Lazar, ili Lazo, kako ga Srpčani zovu, poznat je po tome što je prvi prije pola vijeka primijenio bežični mikrofon, pravio je čarobne snimke svojim fotoaparatima, animirao ljude oko sebe. Režirao je sjajne dokumentarne filmove o prirodi, prije svega o Bardači, Vrbasu i Motajici.

Lazo je skrenuo pažnju na sebe zanimljivom knjigom u kojoj je sabrao mnoge stihove i istinite priče, anegdote i razne događaje iz života. Naslovio ju je zanimljivim naslovom „Katapult“.

„Uglavnom su priče u knjizi istinite. Srbac je malo mjesto, ali prepuno zanimljivih i duhovitih ljudi. U njoj će se prepoznati bivši ministri, predsjednici lokalne skupštine kao što sam i ja bio, sudije, privrednici, novinari i moje dobre komšije. Samo sam im imena izmijenjao, a sve drugo je vjerodostojno“, priča Kusić.

PJESNIK I SATIRIČAR OŠTROG PERA

Zanimljivo je da je Kusić bio saradnik kultnih emisija na Radio Sarajevu i Radio Beogradu, a objavljivao je poeziju i satiru. Pisao je i za beogradski „Jež“, sarajevski „Zadrugar“ i mnoge druge redakcije.

„Rado sam sarađivao sa Nedeljkom Opančićem , bio je gušt kod njega objaviti stihove. Jedno vrijeme sam mu pisao, a on nije objavljivao. E, kada sam u vrhu pisma napisao, 'Pa nisam valjda toliki beter da moje pjesme ne idu u eter', Paja mi je posvetio veliku pažnju.Bila su to lijepa vremena“, prisjeća se Kusić.

Lazar Kusić važi za velikog šaljivdžiju, po čemu ga u Srpcu smatraju originalnim i jedinstvenim. Bio je autor nekoliko kultnih „Skrivenih kamera“, na svojevremeno popularnoj regionalnoj Televiziji GLS.

Veliku pažnju izazvao je i mačak 'Žorž', koji je kao bio osposobljen da namiriši drogu, pa policijski radar koji je snimao popularne 'tamiće' da voze preko stotinu na sat.

KAO ŠEIK NA SRPSKU SLAVU

„U ormaru imam arapsku odjeću. Prošetao sam se kao šeik Srpcem, ljudi su mislili da kupujem zemljište. Jednom mom drugu sam došao na slavu kao šeik, kad me nije ubio. Ukućani su znali za šalu. Kao šeik sam došao i na slavu mom kumu Proki Dragosavljeviću“, kazuje kroz smijeh Lazo Kusić.

Nije mu nikada manjkalo ideja, pa je prije dvadesetak godina organizovao traženje zlata u Vrbasu, kuvanje kotlića za Ginisa sa 2.500 litara čorbe, takmičenje u pričanju lovačkih zgoda. Zbog toga oko sebe ima veliki krug prijatelja, po čemu je, kako priznaje, pravi bogataš.

Sudeći po knjizi prvencu „Katapult“, Lazar Kusić je izbačen u orbitu srbačkih pisaca, pa i šire, jer Srpčani su dobro poznati kao prodorni ljudi.

Boško GRGIĆ