Marija Kolašinac (23) iz Nove Varoši je poslije prvog susreta znala da će joj Stefan Morović (23) iz Herceg Novog biti muž, što je odmah i rekla svom najboljem prijatelju na liturgiji u crkvi. I Stefan je posle tri dana zabavljanja sa njom predosjećao da pored sebe ima svoju buduću ženu.

U crkvi su se vjenčali prije dvije godine, kada su imali po 21 godinu, a svadbu za porodicu i prijatelje planiraju da organizuju sljedeće godine. Prvo bračno putovanje, medeni mesec, proveli su na Kosovu i Metohiji.

Odatle je na vjenčanje u crkvu Svetog Kozme i Damjana i krenula grupica od dvanaestoro svatova, koju su činili njihovi kumovi, sestre i braća.

Od diplome na Ekonomskom fakultetu u Beogradu dijeli ih svega nekoliko ispita, a kako kažu, poslije vjenčanja postali su značajno produktivniji u učenju i napredovanju na fakultetu.

– Ljudi smatraju da je brak okov za ljude, na njega se u našim godinama gleda u negativnom smislu, a vjerujte da sam ja poslije našeg vjenčanja osjetila pravu slobodu, koju vam ne umijem opisati. Brak mi je donijeo polet, a da ne pričam o tome koliko smo oboje bili bolji kako na fakultetu, tako i na svim drugim poljima koja su za nas važna – kaže Marija.

– Moji roditelji su sumnjali da ćemo da zapostavimo fakultet nakon odluke o jvenčanju, a mi smo ih uvjerili u suprotno. Ja sam u četvrtoj godini studija, poslije vjenčanja, dao 10 ispita na Ekonomskom i paralelno sam radio, a prethodni prosjek bio mi je šest ili sedam ispita godišnje – nadovezuje se Stefan.

Upoznali su se na Ekonomskom fakultetu, praktično odmah sa prvim predavanjima. Bili su u istoj grupi, pogledi su im se sretali na hodniku, a onda su ih spojila interesovanja. Marija se učlanila u studentsku organizaciju Marketing radionica, a za njom i Stefan.

– Prijavio sam se na konkurs, mada je naglašeno da primaju samo starije studente sa iskustvom. Marija je već bila član i iako tek na prvoj godini, već je bila u komisiji. Kasnije sam shvatio da se ona najviše borila da baš ja budem primljen.

– Svi su bili protiv, a ja jedina za. Odmah mi se svidio, pa sam na intervjuu bila malo oštrija prema njemu. Izborila sam se da bude u mom timu i od tada smo zajedno na svim projektima.

Stefan se zbog Marije preselio u Studentski grad, koja je tamo bila od prvog dana boravka u Beogradu. Prethodno je sa bratom stanovao u privatnom smještaju, a zatim konkurisao za dom, kada je, kako kaže, osjetio čari studentskog života.

– Nas dvoje smo od početka zabavljanja počeli da pričamo o tim ozbiljnijim temama, o mogućnosti da se uzmemo, o zajedničkom životu. Nismo željeli da izlazimo iz Studenjaka jer imamo pravo na to kao redovni studenti, ovde nam je lijepo, a i ekonomičnije je – sjeća se Stefan i dodaje:

– Spojile su nas zajedničke vrijednosti koje dijelimo, one vrijednosti kojih danas nema u velikoj mjeri, a koje su osnova svega. I ona i ja smo odrasli u tradicionalnim porodicama u kojima su se uvijek poštovale porodične, zdrave vrijednosti. Zanimljivo je da su se i Marijini roditelji „uzeli“ iz Studenjaka. U njenoj porodici ima četvoro djece, a u mojoj nas je troje. Iako danas nije u trendu da se mladi ljudi uzimaju rano, pogotovo ne dok su na fakultetu, nas je ubrzao taj duhovni aspekt koji imamo u našoj vezi. Mislim da je to presudilo da se ranije osmjelimo za brak – kaže Stefan.

Umjesto da prate svoj put i srce, ljudi idu po šablonu „treba da završim fakultet, treba da nađem posao, da kupim auto i stan, pa da se vjenčam“. Meni ovo dok pričam zvuči smiješno, ali vjerujte da ljudi stvarno to govore i po tom pravilu žive. Mi smo izašli iz tog sistema, iz tog masovnog razmišljanja na temu „tako je neko rekao, hajmo svi to da radimo“. Kada me pitaju „zbog čega sam se udala, a nisam završila fakultet i nisam našla posao?“ ja odgovorim pitanjem „Da li matičar prije venčanja traži diplomu?“ ili „Da li je potrebna plata da biste nekog voleli?“ – sigurna je Marija.

Ovi mladi ljudi su, kako kažu, primijetili da su svojim primjerom počeli pozitivno da utiču na okruženje. Mada imaju drugaricu koja je takođe zasnovala porodicu u dvadesetim, ističu da nije samo riječ o braku.

* Kako izgleda bračni život u studentskom domu?

– Moja omiljena misao je „Postoji vrijeme za rad i vrijeme za ljubav. I to ne ostavlja prostor ni za jedno drugo vrijeme“. Ujutru obavezno popijemo kafu, što predstavlja naš mali ritual. Meni je taj trenutak izuzetno važan. Hranimo se u menzi, doručak, ručak i večera koštaju oko 200 dinara, a hrana je odlična. Iskreno, super mi je što ne moram da kuvam još uvijek, a čini mi se da to Stefanu ponekad teško pada (smijeh). Nemamo velike troškove. Moj muž je jedna od vrijednijih osoba koju sam upoznala, sve vrijeme tokom studiranja je radio – kaže Marija.

Mi volimo male trenutke uživanja, a kafa je jedan od njih. Često pričamo o našim ciljevima i daljim planovima, jer smo oboje poprilično ambiciozni po pitanju posla. Pošto imamo nekoliko ispita do kraja fakulteta, počeli smo oboje da radimo: Marija u firmi njene porodice Novateks (koja se bavi proizvodnjom i prodajom zaštitne opreme na radu), a ja u humanitarnoj organizaciji Solidarnost za Kosovo kod Arnoa Gujona. Počeli smo da štedimo za auto, ali da budem iskren, ne ide nam najbolje (smijeh).

- Mi smo okruženi veoma kvalitetnim ljudima i njih je mnogo, samo ne vole da se eksponiraju. Nemam ništa ni protiv onih koji ne misle kao mi i koji smatraju da se porodica treba zasnovati posle tridesete ili četrdesete. Važno je da ljudi znaju da ove vrijednosti koje Stefan i ja njegujemo i te kako postoje u omladini, samo se o njima ne priča mnogo kao o nekim drugim temama.

- Kad koristimo reč „tradicionalno“ mnogi misle na to u pežorativnom smislu, na nešto što je danas demode. A u stvari, ovo je moderna priča, ona je i te kako primjenjiva u današnjem svijetu ubrzanog života. Ona nije tradicionalna u smislu nečega starog 200 godina, već upakovana u „moderno pakovanje“ savremene porodice. Srž problema je što ljudi bježe od odgovornosti, žele da im se sve posloži u životu, a to nikad neće biti moguće. Čekaju, čekaju i na kraju se desi i da ne nađu srodnu dušu. Mi nismo čekali, mi smo odmah vidjeli da smo jedno za drugo – pojasnio je Stefan.

Ovaj neobičan par rekao na kraju da u Studentskom gradu ostaje do kraja apsolventske godine, do ljeta, i da će nakon toga početi život na nekom drugom mjestu.

Nisu sigurni gdje tačno, u Beogradu ili u nekom manjem gradu, ali sa uvjerenjem da će to biti u ljubavi i slozi i uz mnogo djece.

 Priče sa dušom