Pored traktora bez vozača koji reže brazdu dugu i pravnu kao špagom ocrtanu gazi sedamdesetogodišnji Titov orač Stojan Vuković iz Laminaca, najvećeg sela u Lijevče polju.

Stojana u ovom kraju mnogi oslovljavaju Titovim oračem zbog pregršti medalja osvojenih na predratnim takmičenjima u oranju pod nazivom “Titova brazda” održanim u mnogim mjestima bivše države od Triglava do Đevđelije.

O tome svjedoče i isječci iz novina, diplome, medalje i druga priznanja koja ovaj vrijedni poljoprivrednik čuva u porodičnoj arhivi.

– Na takmičenjima najboljih orača bivše Jugoslavije, prije četrdeset godina mnoge sam impresionirao napuštanjem traktora u toku oranja. Ubrazdim na početku njive, podesim upravljač i traktorske komande pa lagano, pješke pored ove poljoprivredne mašine sve do kraja duge parcele – opisuje Stojan vještinu po kojoj se oduvijek razlikovao od ostalih traktorista.

Poljoprivredu, njivu i brazdu zavolio je u djetinjstvu, trudio se da nauči što više, da uzore, podrlja, posije žito i obezbjedi rekordnu proizvodnju pšenice, kukuruza, ječma…

– U svemu je najvažnija brazda. Ona predstavlja početak, temelj svakog seoskog posla. Ukoliko je njiva kvalitetno i na vrijeme uzorana, u takozvanom agrotehničkom roku, kada zemljište ima dovoljno vlage, kada je brazda složena kao knjiga, seljak ima čemu da se nada. Od brazde sve počinje i sve zavisi – uvjerava nas ovaj domaćin koji je tokom decembra, nakon dugog i sušnog perioda napokon dočekao povoljno vrijeme za oranje.

– Dugo je bila zemljište bilo suvo kao beton, nije mogao plug ni travu da skine. Zato je jesenja brazda okasnila. Sada ima dovoljno vlage i seljaci koriste svaki lijep dan da što više urade, da uzoru zimsku brazdu i tako spremni dočekaju proljetnu sjetvu – objašnjava Stojan Vuković uslove oranja plodnih laminačkih njiva koje svake godine dobro rađaju.

Kaže da je navikao raditi i da je njegov život nezamisliv bez brazde. I poslije četiri decenije sposoban je, veli, izaći na megdan mlađim traktoristima.

– Takmičenje “Titova brazda” djelovalo je stimulativno na mlade poljoprivrednike kao što sam ja bio u vrijeme najvećih uspjeha u ovoj disciplini. Meni je tada bilo važno takmičiti se, pobjeđivati, učiti kako se ore ali rade drugi poslovi u poljoprivredi. Za mene je oranje bilo ponos, a ne stid ili sramota, kao što sadašnje generacije mladih to smatraju, doživljavaju… I zato sam i sada spreman, sposoban da se takmičim – odlučno svoje stavove o selu, poljoprivredi i oranju iznosi najpoznatiji Lijevčanin među poljoprivrednicima.

On se oduvijek borio za bolju organizovanost seljaka, unapređenje zadrugarstva, raznih vidova udruživanja. Prije nekoliko godina formirao je Mljekarsku zadrugu „Govedar”.

– To sam učinio teran mišlju kako seljaci vrijedno rade, proizvode mlijeko, a drugi skidaju kajmak. Borim se da imamo svoje predstavnike u vlasti, na mjestima gdje se odlučuje o našoj sudbini. To je teška, nezahvalna ali neizbježna uloga – smatra Vuković koji je bio član CK SK BiH u njegovom posljednjem sazivu. Pokazujući fotografiju na zidu, on svjedoči i o dugoj tradiciji zadrugarstva u Lamincima.

Prvi Upravni odbor, zabilježeno je na crno – bijelom, požutjelom dokumentu, u bilješci ispod fotografije, formiran je 4. decembra 1933. godine.

Bračni jubilej

Stojan i Smilja Vuković ušli su u pedesetu godinu braka. Jubilej će proslaviti 24. aprila 2019. godine. Stojan je uvijek nasmijan i raspoložen za šalu. Kada nije za volanom traktora ili automobila, obavezno je u Smiljinoj blizini.

– Moja Smilja i ja mnogo toga smo zajedno postigli. Kada budemo proslavljali 50 godina braka, unuci su obećali vatromet – priča Stojan. Smilja kaže da su godine brzo prošle, da su mnogo radili, školovali djecu, borili se za napredak u poljoprivredi, o svemu se dogovarali.

– Djeca i unučad naše su najveće bogatstvo. Naravno, tu su i zdravlje i sloga. Sve ostalo može se kupiti. Život na selu je težak, ali sami smo sebi gazde – kaže Smilja.

Srpska info